UNESCO

Zbog bogatstva izvorne i jedinstvene prirode, ambijentalnih i kulturnih vrijednosti Durmitora i rijeke Tare, Nacionalni park Durmitor uvršten je u popis svjetske kulturne i prirodne bastine odlukom Međunarodnog odbora za Svjetsku i prirodnu baštinu u Parizu 1980. godine i time se i zvanično našao na UNESCO listi. Slivno područje rijeke Tare (površine 182.899 ha) je zaštićeno kao Svjetski rezervat biosfere (Program “Čovjek i biosfera” – M&B, UNESCO, od 17 januara 1977. godine), po osnovu Konvencije o zaštiti svjetske prirodne i kulturne baštine (UNESCO). Durmitor je uvršćen u IBA (Important Bird Areas) i IPA (Important Plant Areas područja.

Najvažniji kriterijumi za ulazak NP Durmitor u UNESCO područje su:

Kriterijum (VII) Izuzetna scenska ljepota Nacionalnog parka oblikovana je glečerima i rijekama. Alpske livade an visoravnima i glatkim brežuljcima postavljenim u oštroj pozadini brojnih visokih vrhova. Guste šume i glacijalna jezera doprinose slikovitoj raznovrsnosti i privlačnosti. Najinteresantniji elementi ove slikovne raznolikosti i privlačnosti su du duboki rječni kanjoni, od kojih je najpoznatija klisura rijeke Tare, najdublja evropska klisura i jedna od rijetkih koja nije pod uticajem hidroelektrana.

Čak i podzemlje nudi zapanjujuću prirodnu ljepotu u obliku brojnih pećina, od kojih je najpoznatija ,,Ledena pećina,, sa svojim stalaktitima i stalagmitima.

Kriterijum (VIII) Nacionalni park Durmitor sadrži mnoštvo geoloških i geomorfoloških karakteristika od velikog naučnog interesa koje su oblikovale krajolik, kao što su mnogi kraški fenomeni. Dominantne geološke osobine su veoma guste, često divlje iskrivljene krečnjačke formacije srednjeg i gornjeg trijasa, gornje jure i gornje krede, iako su prisutne i novije stijene.

Durmitorski fliš, koji se koristi za tektonske slojeve pod uglom od 90 stepeni u masivu Durmitora. Veličanstveni kanjoni, a posebno rijeke Tare, od preko 60km, nijesu samo fundamentalne pejzažne karakteristike Parka, već otkrivaju veličanstvene stijene. To uključuje najdublju crnogorsku jamu (jama na Vjetrenim brdima) i podzemne rijeke, koje odvode vode nekih ledničkih jezera. Posebno ,,Ledena pećina,, je vizuelno zapanjujuća i rijetka reliktna prošlost.

Durmitorski fliš, koji se koristi za tektonske slojeve pod uglom od 90 stepeni u masivu Durmitora. Veličanstveni kanjoni, a posebno rijeke Tare, od preko 60km, nijesu samo fundamentalne pejzažne karakteristike Parka, već otkrivaju veličanstvene stijene. To uključuje najdublju crnogorsku jamu (jama naVjetrenim brdima) i podzemne rijeke, koje odvode vode nekih ledničkih jezera. Posebno ,,Ledena pećina,, je vizuelno zapanjujuća i rijetka reliktna prošlost.

Mnoge biljne vrste su florističko alpskog i submediteranskog porijekla, uključujući bogatu krašku i krečnjačku travnjačku floru, sa mnogim rijetkim i endemskim vrstama. Ukupno 37 biljnih vrsta su endemične za šire područje, a 6 za Durmitor.

Lokaliteti stećaka u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji proglašeni su Svjetskom baštinom UNESCO-a na sjednici komiteta UNESCO-a 15. jula 2016. godine u Istanbulu u Turskoj. Među zaštićenim lokalitetima su se našli stećci Bare Žugića i Grčko groblje na Žabljaku, čime su dobili status UNESCO svjetske baštine.